Da li ste znali da med praktično nema rok trajanja?

med u tegli

Pet minuta za radoznale

Kada na kuhinjskoj polici pronađemo teglu meda staru nekoliko godina, prva pomisao često je da ga više nije bezbedno koristiti. Međutim, upravo je med jedna od retkih namirnica koja, ako se pravilno čuva, može ostati jestiva izuzetno dugo. Zbog toga ga mnogi nazivaju hranom koja gotovo da ne poznaje vreme.

Jedan od najpoznatijih primera potiče iz drevnog Egipta. Prilikom arheoloških istraživanja u grobnicama faraona pronađene su zatvorene posude sa medom starim više hiljada godina. Na iznenađenje istraživača, med nije bio pokvaren. Iako je vremenom izgubio deo arome i promenio teksturu, i dalje je bio bezbedan za upotrebu.

Tajna njegove dugotrajnosti krije se u njegovom sastavu. Med sadrži veoma malo vode i veliku količinu prirodnih šećera. Takvo okruženje otežava razvoj bakterija i drugih mikroorganizama koji izazivaju kvarenje hrane. Pored toga, pčele tokom proizvodnje dodaju enzime koji doprinose stvaranju blago kisele sredine, što dodatno usporava razvoj mikroba.

Ipak, to ne znači da će svaka tegla meda zauvek ostati ista. Vremenom može doći do kristalizacije, odnosno stvaranja sitnih kristala šećera zbog kojih med postaje gušći ili potpuno čvrst. Mnogi tada pomisle da se pokvario, ali kristalizacija je sasvim prirodan proces i znak da se radi o pravom medu. Dovoljno je teglu staviti u mlaku vodu kako bi se kristali postepeno rastopili. Važno je da temperatura ne bude previsoka, jer jaka toplota može smanjiti količinu korisnih sastojaka.

Naravno, način čuvanja igra važnu ulogu. Med je najbolje držati u dobro zatvorenoj staklenoj tegli, na suvom mestu, zaštićenom od direktne sunčeve svetlosti. Ako u njega dospe veća količina vlage ili nečistoća, mogu se stvoriti uslovi za fermentaciju, pa će promeniti ukus i miris.

Osim što je zanimljiv zbog svoje dugotrajnosti, med je vekovima imao posebno mesto u različitim kulturama. Koristio se kao zaslađivač mnogo pre nego što je šećer postao široko dostupan, ali i u tradicionalnoj medicini, kozmetici i obredima. Njegova vrednost bila je toliko velika da je u pojedinim periodima istorije služio čak i kao sredstvo plaćanja ili dragocen poklon.

Danas naučnici nastavljaju da proučavaju sastav meda i njegova svojstva, ali jedno ostaje nepromenjeno – priroda je stvorila namirnicu koja svojim karakteristikama i dalje fascinira.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *